utorak, 12 januar 2021 10:18

Dominikana - mirisi Kariba

Znajući da je temperatura na Dominikani konstantna 27 do 30 stepeni preko cele godine i da ima oko 360 sunčanih dana u godini, imala sam priličnu nedoumicu kako se obući, jer u avion ulazim na nula, a izlazim na 30 stepeni.

Međutim, da li zbog opčinjenosti što se realizuje moj dugogodišnji san, ali mi je taj prolazak kroz dve vremenske zone i dva dijametralno suprotna godišnja doba prošao lagano. Hotel je bio ogroman sa dvospratnim zgradama i bungalovima koji su bili raspoređeni oko velike restoranske sale. U sklopu hotela je privatna hotelska plaža, restoran i bar na plaži, veliki bazen i pozornica na kojoj su se svako veče dešavale razne animacije. Hotel je posedovao i diskoteku, nažalost ne na plaži već zatvorenu, zatim još 2 bara i italijanski restoran, gde se jednom nedeljno moglo večerati a la card. Usluga je bila all inclusive, a obroci su se služili i u restoranu na plaži. Sad dok pišem ove redove ponovo proživljavam to jedinstveno iskustvo. Hotelska plaža prostrana sa svetlim toplim peskom, visokim i niskim palmama, terenima za razne sportove izazivala je osećaj blaženstva i životnog ushićenja. Prozirno more na svega destak koraka od ležaljke i suncobrana od trske, upotpunjavalo je magiju. Zvuci merenga, tradicionalne dominikanske muzike i plesa dopirali su sa zvučnika kod bara i upotpunjavali egzotiku i lepotu trenutka. Samo jedan pogled na Karipsko more izazivao je misao da ste pronašli raj na zemlji.

Ulica crvenih fenjera

Sam gradić Boca Chica je prilično neugledan, sastoji se od glavne ulice koja u večernjim časovima postaje stecište dama sumnjivog morala i turista koji traže njihove usluge, kao i običnih radoznalih turista koji bi da vide i život van hotelskog kompleksa. Glavni grad Dominikanske republike je Santo Domingo. Otkrio ga je 1492. godine Kristofor Kolumbo koji je tražeći zapadni put za Indiju otkrio Ameriku i upravo je to prvi grad koji su evropljani osnovali na američkom kontinentu. Danas u gradu živi preko tri miliona stanovnika. Udaljen je od Boca Chice 37 kilometara i rado smo pošli u obilazak grada. Nismo sami istrživali, već smo se pridružili grupi koju je organizovala turistička agencija koju smo pronašli u gradiću. Prvo mesto koje smo posetili na putu ka Santo Domingu bila je pećina Tri oka, dubine oko 15 metara u kojoj se nalaze tri lagune okružene stalagmitima i stalaktitima. Boja vode ovde ima razne nijanse plave, zelene i žute u zavisnosti od refleksije. Onda smo redom obilazili prvu Američku katedralu koja je ustvari najstarija katedrala u celoj Americi, zatim dom porodice Kolumbo koji je izgradio Kritoferov sin Diego 1515.godine, prošetali smo pored mini kopije američke bele kuće u kojoj živi predsednik Dominikanske Republike. Dan mi je proleteo za tili čas, dok sam pokušavala da upijem sve što vidim, čujem i osetim.

Ostrvo Saona

Najveći doživljaj za mene bio je dan koji smo proveli na ostvru Saona, istočnom nacionalnon parku pod zaštitom Uneska, rezervatu prirode u kome živi 112 vrsta ptica, 4 retke vrste kornjača i morske krave. Ništa od ovih životinja nisam videla, ali zato ukupan utisak počev od vožnje autobusom do glisera koji su nas ogromnom brzinom prevezli do ostrva, par sati koliko smo proveli na ostrvu, kao i povratka sa Saone katamaranom na kome smo imali veliku internacionalnu žurku, je nešto što se ne zaboravlja.

Party na sred okeana

U odlasku gliserom do ostrva zaustavili smo se na mestu gde je more veoma plitko i napravili party u vodi. Ljudi sa 3 glisera su uskočili u vodu dok je posada pustila glasnu muziku i dodavala nam čaše njihovog tradicionalnog pića cuba libre (rum i koka kola). I opet neverovatan osećaj da ste u raju i pitanje da li je ovo istina! Nakon partijanja nastavila se vožnja do Saone i tamo ponovo magijakao na filmu. Beli pesak, palme, bistra, topla voda, muzika, opušteni i nasmejani ljudi koji se sunčaju, šetaju, plešu. Obzirom da ja obožavam da plešem najveći deo vremena sam provela na podijumu za igru , skidajući korake prelepih igračice koje su turistima pokazivali kako se pleše marengo i salsa. Proveli smo na ostvru 3 sata koja su meni proletela kao 3 minuta.

U povratku novi doživljaj, vožnja katamaranom. Bilo je oko 30-ak putnika sa svih strana sveta. Na sred mora, uz muziku i ples razumeli smo se pokretima, pogledima, osmehom. Znanje jezika nikome nije bilo neophodno. Već na katamaranu sam znala da ova prekookeanska avantura jeste prva, ali da za mene neće biti poslednja. Letovanje u sred zime je postalo moja čežnja i cilj. Razdaljina od 8.614 km. koliko ima od Beograda do Dominikanske Republike nije prepreka nego izazov koji kad se ostvari postaje čarolija!